Današnja stomatologija ujedinjuje sva područja stomatologije u svrhu poboljšanja izgleda pacijenta. Više nije težište samo na funkcionalnosti i otklanjanju boli, već je važno da se sve što se radi u ustima u konačnici izgleda lijepo.
LJUSKE
“Porculanske” ljuskice su iznimno tanki protetski nadomjestci koji se lijepe na prednju plohu zuba. Njihova funkcija je primarno estetska iako ih nekada koristimo u svrhu ispravljanja žvačnih kretnji.
Njihova dobra strana je ta da zub koji je ispod ljuskice moramo minimalno brusiti.
BEZMETALNA KERAMIKA
Današnji protetski nadomjestci (mostovi,krunice…) se izrađuju iz keramike koja može biti sa metalnom bazom (klasična metal-keramička) ili s onom bez te metalne baze (bezmetalna keramika).
Bezmetalna keramika se izrađuje precizno kompjuterski CAD/CAM tehnologijom.
Prednost bezmetalne keramike je što je biokompatibilna (ne iritira zubno meso) te svojom estetikom puno bolje imitira izgled prirodnog zuba nego metal-keramika.
Postoje razne vrste: cirkonij, empress…., koje ćemo ovisno o indikaciji upotrijebiti.
CIRKONIJ OKSID
je vrsta keramike od koje se izrađuju prot. nadomjestci. Za razliku od klasične metal keramike ,ova keramika nema za bazu tamni metal već bijeli cirkonij koji svojom čvrstočom premašuje metale. Njegova prednost je primarno estetska jer radi bijele baze radovi izgledaju puno prirodnije nego metal-keramika.
Zub nosač se ispreparira na stepenicu koja se poslije skeniranjem komjuterski CAD/CAM tehnologijom obrađuje te je konačno prijanjanje ruba tako izrađene krunice na zub savršeno.
BIJELJENJE
Bijeljenje zuba je proces u kojem se raznim kemijskim procesima oksidira zubna supstanca te ona posljedično posvijetli. Ono se može napraviti u ordinaciji pomoću laserske lampe ili pacijent dobije udlagu za bijeljenje koja je napravljena specijalno po njegovom otisku za kućno bijeljenje.
Nuspojava može biti privremena preosjetljivost zubiju koja nestaje unutar par dana nakon tretmana.
FIKSNA PROTETIKA
U fiksnu protetiku spadaju: mostovi, krunice, ljuskice, inlay, onlay….
Pacijenta je moguće zbrinuti fiksno-protetski kada za to postoji dovoljan broj i raspored zuba nosača.
Fiksni radovi se trajno cementiraju te ih pacijent ne može skidati i stavljati.
MOBILNA PROTETIKA
Kod pacijenata kod kojih nije moguće napraviti fiksni rad zbog nedostatka zubiju koji bi bili nosači, možemo napraviti mobilni rad. Mobilni nadomjestci su u biti zubne proteze.
One mogu biti totalne ili parcijalne, ovisno o tome koliko zuba nadomještaju.
Izrađuju se iz akrilata(“plastike”) ili u kombinacijom sa metalom.
Dentalni implantati su “vijci” najčešće izrađeni od aloplastičnog materijala (najčešće titana) koje u slučaju manjka zubi ugrađujemo u kost. Osnovni preduvjet za njihovu indikaciju je dostatna količina kosti. Za uspješnu th implantatima također je bitno opće zdrastveno stanje pacijenta te njegove navike (pušenje,alkohol,oralna higijena).
Nakon ugradnje implantata obično postoji period oseointegracije u kojemu implantat ostvaruje vezu sa kosti. Današnji implantati su obično koničnog oblika sa navojima. Površina im može biti glatka ili hrapava koja poboljšava i skračuje period oseointegracije.
Nakon uspješne oseintegracije pristupa se konačnoj izradi željenog protetskog riješenja (krunice,mostovi,proteze na implantatima).
Parodontom zovemo sve one strukture koje okružju zub. Znači zubno meso i okolnu kost u kojoj leži zub. Bolestima tih tkiva se bavi parodontologija.
Parodontoza kao bolest usne šupljine uz karijes je najraširenija, te je njen krajnji ishod gubitak zuba poradi gubitka potporne kosti oko njega samoga ako se ne liječi.
Parodontološki tretmani su obično dugi i zahtjevaju visok stupanj higijene kod pacijenta te njegovu iznimnu motiviranost. Terapijom ne možemo”vratiti” parodont u prvobitno stanje ali ga možemo bitno poboljšati i sprječiti daljnju negativnu progresiju. Terapija može biti klasična ili kirurška.
KLASIČNA METODA
U klasične metode ubrajamo redovito čišćenje zubnog kamenca te kiretažu (struganje i poliranje) zubnog korjena.
KIRUŠKA METODA
Kod kirurških metoda najučestalija je kirurška kiretaža kod koje otvaramo zubno meso te odižemo taj režanj da bi pod kontrolom oka mogli sastrugati i otloniti što veću količinu upalno promijenjenog tkiva oko korijenova.
Danas su tu razne regenerativne metode stvaranja nove kosti te transplantacije kosti i vezivnog tkiva.
RESEKCIJA KORIJENA (APIKOTOMIJA)
Apikotomija je kirurški zahvat resekcije (odstranjivanja) vrška zubnog korijena.
Radi se kod perzistirajuće upale okolnog tkiva korijena koja ne reagira na klasične metode endodontskog liječenja.
Resekcijom uklanjamo patološki sadržaj u kosti zajedno sa vrškom korijena. Tako spašavamo zub i uklanjamo fokalno središte u tijelu koje je štetno za cijeli organizam jer bakterije iz fokusa krvotokom “putuju” u druge organske sustave.
CISTEKTOMIJA
je kirurško odstranjene ciste i njenog sadržaja. Obično se radi u kombinaciji sa apikotomijom.
Oba zahvata se rade u lokalnoj anesteziji . Postoperativni tijek obično ide uz laganu otečenost koja traje 2-3 dana te nije pračena večim bolovima.
KIR. EX 8
Umnjaci su zubi koji se pojavljuju u zubnom luku između 18 i 30 g života.
Njihovo nicanje je obično praćeno komplikacijama.
U prvom redu je to obično otežano nicanje pračeno sa perikoronirtisom (upalom okolnog zubnog mesa). Upala večinom nastaje zato što je jedan dio krune niknuo ,a drugi je još uvijek pod pokrovom vezivnog tkiva i kosti te se u taj pokriveni dio zavlači hrana .
Kod opetovanih perikoronitisa jedina opcija je ex. Komplikacije također mogu nastati kod nepovoljnog položenih 8. One mogu biti u raznim pozicijama čak i horizontalno postavljene te tokom svog nicanja “guraju” i vrše pritisak na zub ispred. Pacijent to može osječati kao laganu nelagodu do izrazite osjetljivosti na taj prednji zub.
Operativna uklanjanja umnjaka mogu biti izrazito komplicirani jer je potrebno otkloniti koštani pokrov iznad njih da bi se moglo prikazati točan njihov položaj i ukloniti ih.
Često paciijent ima otežanu mogučnost otvaranje usta poradi upale pa se prije ex mora smanjiti upala.
NIVELACIJA
Koštani grebeni uslijed atrofije kosti tijekom godina te ekstrakcija mogu imati izrazito neravnu strukturu. Te koštane egzostoze (“izbočine”) znaju stvarati nelagodu i nemogučnost nošenja mobilno protetskih nadomjestaka te je prije njihove izrade potrebno kost nivelirati (“izravnati”)
Taj isti zahvat nekad radimo i prije postavljanja implantat ili fiksnih radova ako se za to ukaže potreba.
Zdravi mliječni zubi kao prvi zubi u djeteta su osnovni preduvjet normalnog rasta i razvoja trajnih zubi i čeljusti. Mliječnih zubi je ukupno 20 i do kraja druge god djeteta bi trebali svi niknuti. Do 12 godine djeteta u ustima imamo mješovitu denticiju, tj. i trajne i mliječne zube.
Mliječne zube treba popravljati i održavati u usnoj šupljini do njihove prirodne eksfolijacije.
Osim njihove žvačne i fonetske funkcije najvažnija im je funkcija da očuvaju mjesto za njihovog trajnog nasljednika. Prijevremeno ih vadimo jedino u slučaju opsežnih upalnih procesa korijena mliječnog zuba koji ugrožavaju zametak trajnog zuba, no čak i tada tek kada primjetimo naginjanje ostalih zuba u taj prazan prostor u mogučnosti smo izraditi držać mjesta da ne bi smanjili prostor za kasniju trajnu denticiju.
Prvi posjet stomatologu bi trebao biti što ranije da bi u odsutnosti boli dijete steklo jedan ugodan dojam i povjerenje u svog stomatologa.
Kao prvu posjetu peporuča se djeci napraviti topikalna flouridacija (lokalno nanošenje preparata sa fluorom) da bi zube zaštitili od karijesa.
Roditelji mogu doma koristiti paste sa fluorom ali ne prije 2g starosti dijeteta jer postoji opasnost gutanja te se mogu koristiti tbl sa fluorom nakon savjetovanja sa stomatologom.
U 6. godini niču prvi trajni zubi šestice koje su jako bitne za uspostavu normalne okluzije (zagriza).
Njih je moguće zaštiti od karijesa pečatnim ispunima (plombama) bez bušenja zuba.
- Digitalni ortopantomogram(dvodimenzionalno snimanje obiju čeljusti)
- Intraoralna kamera
- Mogućnost izrade ct-a(trodimenzionalni prikaz čeljusti)
Ortodoncija je dio stomatologije koji se bavi ispravljanjem položaja i odnosa zubi i čeljusti.
Postoje mobilni i fiksni aparatići.
MOBILNI
kao što ime govori oni se mogu skidati i stavljati. Obično ih se koristi u mlađoj dobi kada je još uvijek prisutan intenzivan rast i razvoj čeljusti te se on tako pravilno usmjerava.
FIKSNI
ili popularno zvani “bravice” ostaju trajno zaljepljeni u ustima do kraja terapije. Postoje razni sustavi koji koriste različite metalne ili bijele bravice. One mogu također biti ljepljene na prednju ili stražnju stijenku zuba. Nakon nošenja aparatića (aktivne faze) slijedi tzv. retencijski period (pasivna faza) kada pacijent mora nositi retejner. To je mobilni aparatič koji pacijent treba nositi da zubi ostanu na svom mjestu.